Tekst: Rok Vilčnik
Režija: Aleksandar Švabić i Dražen Šivak
Izvođači: Olga Pakalović, Marin Klišmanić i Dražen Šivak
Scenografija i kostimi: Mia Popovska i David Morhan
Glazba: Maro Market
Producent: Katarina Krešić
Produkcija: Grupa u suradnji sa Scenom Ribnjak i Teatrom ITD
Premijera: 2022.
O PREDSTAVI
Prošlo je dovoljno godina otkad su On i Ona zajedno da shvate da među njima nije kao prije. Što se događa kad se u životu tog para u krizi pojavi netko treći? Kada je On Tarzan, a Ona Jane, onda nam je jasno da ćemo u ovom komadu Roka Vilčnika imati crnohumornu situaciju. Samim smještanjem drame usred prirode i životinja, ona govori ne samo o sebičnosti u odnosu na drugo ljudsko biće, nego i o eksploatacijskom odnosu čovjeka prema životinjama i prirodi.
KRITIKE
„Hit-predstava koju svakako vrijedi pogledati. Kompleksni i duhoviti komentar na činjenicu da nekadašnji gospodar džungle pod udarom korporacijskih bagera više nema svoje zeleno utočište, a nema ni bezuvjetnu ljubav svoje družice Jane. (…) Scenski i glumački veoma je dobro postavljen i odigran i ljubavni trokut koji se uspostavlja između lika Hijene (Dražen Šivak), Jane (Olga Pakalović) i Tarzana (Marin Klišmanić). Šivak maestralno igra životinjskog mutanta. Na pozornici uspostavlja i glumačku kvalitetu negdje između »očaranog mužjaka« i srednjovjekovnog viteza potpuno u službi svoje dame, dakle kombinaciju koju je veoma teško odigrati, a koja ima veze s visokim stupnjem osobnog zanosa ili radikalnog entuzijazma. Utoliko je ovo glumački apsolutno Šivakova predstava, pri čemu mnoge humorne dionice izvedbe nastaju kao sudar pogrešnih čitanja »adekvatnog ponašanja« iz perspektive bilo ljudi, bilo životinja. Olga Pakalović odličan je izbor za žestoko svojeglavu i samosvojnu, akoprem i duboko usamljenu i neshvaćenu Jane, kao što je i Marin Klišmanić vrlo šarmantan kao nespretan i dezorijentirani Tarzan; zapravo više džentlmen starog kova nego »šumsko dijete«.
Nataša Govedić, Novi list
„Posrijedi je postmoderna, konceptualna gorka komedija, kojoj su najbolje karakteristike vještina dijaloga i pomaknuto kreiranje likova. (…) To je posve minimalistička predstava, u kojoj kao da se sve odvija postupno i neodvojivo od karaktera likova. U njoj je sve točno posloženo, ali i pogodno za gledateljska propitivanja. Ukratko, uspjeli minuciozni rad, ponajprije glumačkog zanata. Bilo bi dobro kada bi ovakve predstave činile standard trenutne kazališne produkcije.“
Leon Žganjec Brajša, Vijenac
