MASKE

  • Autor, režija i izvedba: Dražen Šivak

Dramaturgija: Karla Leko i Patrik Gregurec

Kreativna suradnica: Maja Posavec

Producent: Dubrovačke Ljetne igre i Grupa

Premijera: 2023.

O PREDSTAVI

Predstava MASKE u izvedbenoj formi lecture performancea vodi kroz simboliku, povijest i vještine koje su usko vezane uz masku kao izvedbeni element. Glumac nošenjem maske možda skriva svoje fizičko, mesnato i kožnato lice, ali stavljanjem maske, te druge kože, zapravo se postiže otkrivanje. Otkrivanje koje se događa kod korištenja maske je dvojako: glumac otkriva život u drugim svojim vještinama koje nisu vezane uz ekspresije njegova lica; te spoznajno otkrivanje, otkrivanje sebe u dubokom duhovnom smislu. Duhovno otkrivanje pod okriljem maske bilo je poznato i vlastima, koje su stoljećima nastojale suzbiti masku raznim metodama, neke su očite i danas bez da ih ovdje spominjemo, a najzanimljivija je metoda – metoda aproprijacije u slučaju dvorske lude. Često su masku pokušavali dokinuti oni ni ne znaju da je nose. No iako je maska fizički simbol za određeni karakter i kao takvu moguće ju je spaliti, zabraniti i izgladnjeti, maska ipak živi i u dimu, i pleše preko crvene crte cenzure, i žica hranu praznog želuca. Maska traje unatoč i usprkos materijalnih uvjeta. Maska je ideja. Ideja koja se prenosila od prvog vrača, odnosno – prvog glumca, preko ritualnih karnevala pa do Arlecchina. Arlecchino je bio poznat na našoj obali kao Pomet, a onda su ga Talijani trbuhom za kruhom prenijeli preko Alpi i pojavio se u Njemačkoj kao Till Eulenspiegel; da bi ga na kopnu iz škrinje ideja izvadio Krleža. U slučaju kopnene Hrvatske ideja maske ostvaruje se kao Petrica Kerempuh, a u vašem slučaju ideja se maske ostvaruje kao živa osoba – Dražen Šivak. Nataložilo se puno priča od prvog glumca do Dražena, kroz kojeg progovaraju slojevi maske ljudske povijesti.

NAGRADE

  • Marul za dramaturgiju predstave, 34. festivala hrvatske drame Marulićevi dani, 2024.

Nagrada publike za najbolju predstavu, 34. festivala hrvatske drame Marulićevi dani, 2024.

  • Zlatna maska za glavnu mušku ulogu, ArtTremaFest, Ruma, 2025.
  • Zlatna maska za autorski projekt, ArtTremaFest, Ruma, 2025.
  • Najbolja muška uloga, žiri aktivnih građana u kulturi, ArtTremaFest, Ruma, 2025.
  • Najbolja predstava, žiri aktivnih građana u kulturi, ArtTremaFest, Ruma, 2025.
  • Nagrada Luko Paljetak za najbolju mušku izvedbu, 3. festival monodrame, Zadar, 2025.
  • Nagrada Zlatko Košta za najbolju predstavu u cjelini, 3. festival monodrame, Zadar, 2025.
  • GRAND PRIX 13. Be:femona Draženu Šivaku, Bečej, 2025.
  • Nagrada publike XXIII TKT Festa, Tuzla, 2025.

Nagrada za najbolju predstavu, Makado festival komornog teatra, Podgorica, 2026.

Nagrada za bravuru, Makado festival komornog teatra, Podgorica, 2026.

KRITIKE

„Jednostavno, zadivljujuća igra glumca, maskama, tijelom, pokretom, gestom. Nevjerojatna moć preobrazbe tijelom i gestom u masku o kojoj je riječ – kozu, kokoš,  mačku, starca, dvorsku ili neku drugu ludu… Izvrsna dikcija, pokret, sklad glasa i tijela, fizičke transformacije karakterne iskorištenosti maske, i posve osebujan osjećaj za vrijeme, drame, Grada i publike.„

Marina Zec-Miović, kazalište.hr

„Šivak je promišljen, staložen, fokusiran, točno lociran, vješt u preobrazbi.

Ono što je u ovoj predstavi naročito osvježavajuće je lakoća i mirnoća mnogih Šivakovih preobrazbi, bez lišavanja duhovitosti, komike, zaigranosti i prostora za glumačku interpretaciju.

I na kraju, klaunerija u kojoj je Šivak izvrstan: neposredan, dubok, promišljen, smiren i djetinje komunikativan.“

Petra Jelača, dubrovnik.net

“…Šivak kao glumac žeđa za kazalištem kao mjestom radikalne fascinacije, magije povjerenja u čovjekovo obraćanje čovjeku, kao i koliko je daleko od bilo kakvog cinizma. Tijelo…tom dugom tradicijom slušanja buntovničkih glasova postaje oslobođeno od komercijalnog, kao i od elitističkog aspekta glumačke igre. Ono je demokratsko, otvoreno, puno slojeva povijesno prokušanih glumačkih trikova. Šivak također vraća glumu i u maticu jake groteske i glumačke hiperbole, čime je ujedno i vitalizira. Svakako predstava koju možemo tumačiti i kao klasičnu lekciju o glumi pod maskom.” (…) Dražen Šivak kao performer oduvijek pripada tradiciji umjetničkih autsajdera, glumaca koji su više puta raskinuli sa sigurnim institucionalnim angažmanom i radije izabrali nezavisnost, tako da predstava govori i o trajnoj nepokornosti osobe koja nosi masku baš zato da bi izgovorila zabranjenu istinu, a ne sakrila se iza nekog konformističkog paravana. (…) No predstava je možda najviše od svega pažljivo komponirana posveta Šivakovom kolegi i prijatelju, glumcu Mladenu Vasaryju.”

Nataša Govedić, Novi list