Igraju: Dražen Šivak i Mladen Vasary
Redatelj i autor: Dražen Šivak
Dramaturginja: Nikolina Bogdanović
Koreografkinja: Ana Kreitmeyer
Skladatelj: Damir Šimunović
Kreativna suradnica: Maja Posavec
Oblikovatelj svjetla: Martin Šatović
Kostimografkinja: Petra Pavičić
Producentica: Katarina Krešić Grgić
Dizajner vizuala: Josip Gamberožić
Autor video najave: Dražen Krešić
Produkcija: Grupa u suradnji s Teatar &TD
Premijera: 2022.
O PREDSTAVI
Dvostruki aksl je, kao što i samo ime kaže, dvostruka predstava. Dvostruki aksl je zabavljački dvojac koji svaku večer sa svojim repertoarom izlazi pred publiku. Red glazbe, red smijeha, red trikova. I ponešto još između redaka. Uspjeh je zagarantiran, ne dopasti se nije opcija. No dvostruki aksl ujedno je i vježbanje naivnosti dvoje nimalo naivnih glumaca, Mladena Vasaryja i Dražena Šivaka, koji su pred publikom spremni otrpjeti neuspjeh, ući u klišej, promašiti poantu ili, drugim riječima, jednostavno ne uspjeti. Bit će to divna ili grozna večer, ovisi s koje se strane gleda.
Kritike
„Nizanje viceva, zabijanje tzv. glumačkih golova ogoljivanjem vještina i tehnika sugerira stalnu potrebu bivanja, ali i neizbježne prolaznosti na sceni… (…) Na sceni je vidljiva neumoljivost vremena, ali i nježnost dvojice generacijski dvostruko udaljenih glumaca. No iza te naoko umilne harlekinske geste ponovno je tvrda ironija, mah rukom da napokon odemo. Stalno iznuđivanje osmijeha na sceni na koji gledatelj može i ne mora pristati lukavo prikriva umjetnički ne baš bezazlena pitanja starenja i sazrijevanja, svojski trud da se nekad lošim forama zakopa ono bitno. Krhkost i vrijednost dizanja nakon svakog pada.“
Anđela Vidović, Vijenac
„Pravi mali komični biser. Dvojica komičara u dirljivim pokušajima da se komedija dogodi. Što treba pažljivo gledati, uz svijest da je riječ o parodiji, da je sve to što rade zapravo parodiranje onih koji bi to tako radili.“
Aleksandra Glovacki, nova.rs
„Poigravajući se naivnošću i tražeći od gledateljstva da aktivira i vlastitu, predstava nas dovodi u rudimentarnu, osnovnu situaciju izvedbe, dijelom nam prepuštajući odgovornost za vlastiti smijeh i užitak. Dvostruki aksl samosvjesna je auto-refleksivna predstava, građena u jednostavnoj izravnoj komunikaciji s publikom kojoj nudi prije svega iskorak iz vremena… Nije lako reflektirati o predstavi čije su konceptualne propozicije toliko jednostavne da ih je nemoguće razložiti, a ako pokušamo, dolazimo do temeljnih pitanja humora, izvedbenosti i glumačkog umijeća. I konačno moramo, a možda naprosto želimo, prihvatiti da u tim osovinama kazališta uvijek titra iskra neobjašnjive magije. (…) Predstava je sumanuto anakrona, dosljedno nema veze ni sa čime, skromnih je dosega i još skromnijih ambicija, zahvaljujući čemu funkcionira gotovo savršeno u skladu sa svojim namjerama. (…) Ono što zanimljivo izvire iz ove krajnje jednostavne premise pitanje je kako predstava, isključivo bazirana na namjeri zabave i humora, može proizvesti užitak i kad zabava i humor izostanu.“
Ana Fazekaš, časopis Kazalište
„Dvostruki aksl” porušio je sva očekivanja i dokazao da izvedbu nije potrebno natrpati raznoraznim elementima da bi bila zapažena… potvrđena je originalnost koju svi navode kao glavni kriterij dobre predstave. (…) Glumci ponovno moraju tražiti dječju lakoću i otvorenost. Šivak i Vasary u potpunosti su zadovoljili (te) kriterije i bili su ekstremno entuzijastični, luckasti i spontani. (…) Izvedba je bila beskrajno slatka i simpatična, opuštajuća. Scenom je vladala vitalnost, zrelost i samouvjerenost. Vasary i Šivak skladno su griješili. Možda je to bio cilj predstave – vratiti se elementarnom, nevinosti. (…) Oni oduševljavaju i razočaravaju, a ustvari zabavljaju. Iskreni, neuglancani humor. Čisto kazalište.“
Goran Terzić, ziher.hr
