Predstava „Maske“ pokazuje kako se povijest kazališne maske može povezati s današnjim obrazovanjem na živ, razumljiv i inspirativan način.
Sadržajno otvara prostor razmišljanju o identitetu, izrazu i ulozi tijela, što su teme iznimno važne za srednjoškolski uzrast.
Izvedba donosi neposrednost i energiju koja učenicima približava kazalište kao iskustvo, a ne samo teoriju.
Susret i razgovor s glumcem Draženom Šivakom omogućuju im jedinstven uvid u glumački proces, tehniku i kreativnost iza predstave.
Zbog svega toga „Maske“ postaju vrijedan edukativni alat koji širi perspektive, potiče maštu i nadahnjuje učenike unutar školskog kurikuluma.
Iz predstave mogu naučiti kako maske kroz povijest nisu služile samo skrivanju već otkrivanju dubljih aspekata ljudskog ponašanja i identiteta.
Upoznaju se s različitim vrstama kazališnih maski i njihovim funkcijama u raznim kulturama i tradicijama i mogu vidjeti kako se tijelo i pokret mijenjaju kada glumac nosi masku te kako maska postaje alat za stvaranje potpuno novog lika.
Shvaćaju da je igra s maskom istovremeno disciplina i sloboda – zahtijeva tehniku, ali otvara prostor za maštovitost i emocionalnu ekspresiju.
U konačnici, kroz predstavu uče kako kazalište može biti prostor znatiželje, istraživanja i osobnog razvoja, a ne samo izvedba koju gledamo izvana.
U nastavku donosimo osvrt gimnazijalaca Antuna Gustava Matoša iz Zaboka koji nam je baš pri srcu i važan za naša daljnja promišljanja o radu i izvedbama kojima se bavimo, a srednjoškolska publika u tome ima posebnu inspiraciju i jednostavno mladi su nam važni!
Hvala još jednom ravnateljici Bibijani Šlogar i profesorici i dragoj kolegici Ljubici Anđelković!
Drugi identitet
Kada poznata lica nestanu, a maske izađu
Sunčanoga dana 14.10.2025. godine učenici četvrtih i trećih razreda Gimnazije Antuna Gustava Matoša prošetali su do Multimedijskog centra u Zaboku te prisustvovali izvedbi predstave Dražena Šivaka “Maske”.
Sama predstava “Maske” ostavila je učenike neravnodušnima; neki su bili zadivljeni i razumjeli cijeli sadržaj predstave koji se mogao razumjeti samo ako se „čitalo“ među redovima. Neki su pak ostali zbunjeni, nisu razumjeli većinu toga jer su se prvi put susreli s ovakvim konceptom predstave i glume. Ujedno, to nije sadržaj s kojim su blisko povezani na dnevnoj bazi. Ona jedna manjina nije bila ni zbunjena ni prekomjerno oduševljena već su se samo prepustili tome što vide i osjećajima koje pobuđuje sama predstava. Ekipa autora/redatelja čije mjesto zauzima Dražen Šivak te Maju Posavec kao asistent redatelja dolaze iz Zagreba iz “Exit Teatra”.
Trajanje predstave bilo je oko sat i pol, a glumac, ujedno i redatelj, kroz predstavu istražuje simboliku i povijest maske te moć koju maska sadrži jednom kada je glumci stave na lice. Maska nema samo moć u predstavama već i u pravom životu kod ljudi u društvu općenito gdje svi podliježemo stavljanju svojih maski za različite uloge i svrhe koje imamo u danu. Sukladno tome, predstava povezuje tipove i likove iz “commedie dell’arte” s likovima/karakterima suvremenog društva. Tom usporedbom možemo si približiti i jasnije razumjeti maske, tj. likove koje nam je glumac predstavio. Redatelj i glumac Dražen Šivak predstavlja svoje razmišljanje i stav o nastajanju ove predstave, a to je da se maska tradicionalno smatrala nečim što skriva ljudski identitet i osobine, no Šivak smatra kako u kazalištu maska može otkriti. Kada glumac stavi masku više ne treba paziti na facijalnu ekspresiju već se može više posvetiti svom karakteru, riječima i govoru tijela. Šivak nam je prikazao razvoj maske, od slika u špiljama do rituala i večera pa do antičkih kazališta gdje su maske bile vrlo korisne jer, shodno tome što žene nisu imale pravo glumiti, muškarci su mogli glumiti oba spola. Možemo uočiti kako se kroz povijest čovječanstvo mijenjalo i unaprjeđivalo, no neke stvari su ostale univerzalne i s puno moći, poput maski. Šivak nas je upoznao s “commediom dell’arte” i njezinim maskama te ulogama koje su imale npr. sluga, varalica, luđak te je te tipove povezao s hrvatskim kazalištem i poznatim likovima, npr. Pometom iz “Dunda Maroja”. Osim što Šivak glumi ljudske likove predstavlja nam i životinjske maske, pokrete i karaktere te njih prikazuje tijelom, gestama, mimikom i glasom što je znatno teže od ljudskih likova, no on to radi s lakoćom i besprijekorno.
Predstava nam je nastojala pokazati da maske i karakteri iz prošlosti žive i danas u ljudima i društvu i da ih možemo prepoznati u odnosima koje vidimo svakodnevno i to nam je poznato i blisko. Predstava nam je pokazala Šivakovu glumačku vještinu i moć koju dobiva preko maske. Maska nije glumcima samo dodatak već bitan alat.
Predstava: “Maske”
Kritički osvrt
- C., 4. j
KRATKI OSVRTI
Predstava „Maske“ spaja učenje i umjetnost. Publika ne dobiva samo lekciju o povijesti maske, nego i podsjetnik na to da svi u životu nosimo maske. Predstava prikazuje motiv maske kroz povijest čime ostvaruje važan doprinos suvremenom kazalištu svojom originalnošću i glumčevom predanošću. Također, predstava spaja tradiciju sa suvremenim svijetom u kojem živimo.
L.M., 3. j
Gledatelji kroz izvedbu upoznaju značenje maske, ali i otkrivaju njezinu duboku povezanost s ljudskom prirodom. Svatko od nas nosi više lica, ali istina se uvijek otkriva kroz masku.
S.S., 3. j
U kontekstu suvremenog vremena u kojem je često važnije kakvu sliku o sebi stvaramo nego tko doista jesmo, ova predstava djeluje u potpunosti realistično. Glumac je uspio prenijeti poruku da masku možemo skinuti tek kad se odvažimo biti autentični. Predstava se savršeno uklapa u suvremeni kazališni trenutak u kojem publika sve više traži iskustvo i emociju.
V.V., 3. a
„Maske“ bih preporučila svima koji vole predstave koje potiču na razmišljanje, ali i onima koji žele doživjeti nešto drugačije od klasične dramske izvedbe. Posebno bi mogla biti zanimljiva onima koji proučavaju povijest kazališta jer kroz monodramu Dražena Šivaka mogu upoznati tradiciju commedie dell’ arte i simboliku maske.
L.M., 3. a
Glumac, obučen u crno, sam na sceni sa svojim maskama, vodi nas kroz povijest glume i upotrebe maski sve od prvih maski pronađenih u špilji Pirineja, preko antike i srednjeg vijeka do renesanse. Moglo bi se reći da je koncept predstave originalan, s obzirom na to što ovakva predavanja nisu uobičajena na kazališnim pozornicama. Glumačka izvedba bila je besprijekorna, osobito u monolozima Pometa i Petrice Kerempuha te glumac svojim dramatičnim pokretima i primjerom jačine glasa itekako zna privući pažnju publike i zadržati je. Dijelovi predstave koji su se bazirali na glumi bili su zanimljivi, no čim je glumac počeo ulaziti u povijesne detalje, pažnja publike je padala, ali ne zbog izvedbe, već zbog publike. Naime, povijest glume i maski definitivno nije aktualna tema među srednjoškolcima te se može pretpostaviti da predstavu većina ne bi samoinicijativno odlučila pogledati. Iz moje perspektive predstavu je vrijedno pogledati, odlično je izvedena, posebno zanimljivo bilo je gledati preobrazbe glumca koji prikazuje kako na pozornici izraziti osjećaje, biti netko drugi i koristiti se govorom tijela.
- J. 4. a
Smatram da je dramska radnja poprilično složena jer se sastoji od više različitih priča i likova od antičkog doba do renesanse. Glumac je svojim govorom tijela i scenskim govorom u više navrata stvorio napetu i pomalo zastrašujuću atmosferu. Svojim uvodnim govorom potaknuo je publiku na dublje promišljanje o značenju maske za glumce i njihovo samopouzdanje. Mislim da je monodrama „Maske“ vrlo originalna te nikada do sada nisam imala priliku prisustvovati ovakvom obliku predstave. Glumac jednostavnom scenografijom usmjerava pažnju gledatelja na likove i radnju, no nisam mogla u potpunosti razumjeti zbivanja i sve mi je bilo prebrzo i nepovezano iako je glumačka izvedba odlična.
- L. 4. a
Dinamičnom izvedbom Šivak vodi publiku na putovanje kroz povijest maske, od samih početaka preko antičkog teatra i commedie dell’ arte do suvremenih interpretacija. Ovakav pristup nije samo poučan, već je i zabavan jer spaja povijesne činjenice s improviziranim scenskim igrama i glumačkom preobrazbom. Ističe se Šivakova glumačka svestranost i talent – u trenu prelazi iz jednog lika u drugi, uvjerljivo utjelovljuje različite književne figure. Njegova sposobnost da govorom tijela, mimikom i glasom oživi maske poput Arleccina, Pantalonea i dr. oduševljava me i zadržava moju pozornost. Upotrebom maske otkrivamo dublje slojeve ljudske prirode. (…) Šivakov kostim je mogao biti običan jer su mu za nastup bili potrebni samo pokreti tijela i glas. Zapravo, teško je kad vam lice nije na raspolaganju kod glume jer ono najbolje otkriva naše emocije.
- P. P. 4. a
Kako bi pobudio napetost i privukao pažnju publike, Dražen Šivak predstavu započinje u tišini, obučen u crno, izvodeći samo pokrete tijelom. Pokazuje tako da može ispričati priču samo pokretima tijela, bez riječi. Sa strane su stajale i maske koje je isprobao, glumio i ispričao njihovu pozadinsku priču. (…) Šivak pokazuje kako je izazovno biti glumac i da to nije nimalo lako (a čini se mnogima tako). Monologom glumca tumači povijest glume i maske. Iako je nastupao sam (monodrama), trudio se svojom energijom zadržati pažnju publike cijelo vrijeme, čak i u onim edukativnim dijelovima predstave koji su za dio publike bili odviše teorijski.
- M. 4. a